Ime Trnje prvi put se spominje 1242. godine u Zlatnoj buli, gdje piše da je veći dio toga prostora na južnoj granici tadašnjega Zagreba pripao Gradecu. Također, spominju se skela i pristanište Kraljev brod na Savi, most preko Savice i `velika cesta` koja Kraljev brod spaja s gradom.

Na početku 17. stoljeća Trnje je najveće među kmetskim selima na gradskom teritoriju, gdje tada živi 17 obitelji - kmetovi grofa Oršića koje je kasnije baštinio grof Kulmer.

1801. godine Trnje ima 112 stanovnika u osam kuća.

Teren na kojem leži Trnje nalazi se uz lijevu obalu rijeke Save i gotovo u cijelosti je ravničarski i često bio plavljen. Zbog tog su trnjanska prisavska naselja Cvjetno naselje, Savski kuti, Veslačko naselje i druga izgrađena relativno kasno, tek u drugoj polovici 20. stoljeća. Stambeno naselje Trnjanska Savica je podignuta na nekadašnjem savskom koritu i bivšim riječnim rukavcima.

Ljudi su u Trnju živjeli još u davna vremena, što potvrđuju razni arheološki nalazi - prilikom kopanja temelja za župnu crkvu Krista kralja iskopana je pretpovijesna sjekirica slična onoj pronađenoj u Kupskoj ulici, pronađen je i prastari čamac, a na raskrižju Savske i ulice grada Vukovara otkriven je grob iz doba Rimskog Carstva. Na Krugama je 1911. godine otkopano avarsko - slavensko groblje s prijelaza iz 7. u 8. stoljeće.

Trnjanski su seljaci u grad dolazili cestom Med grabami, današnjom Petrinjskom ulicom, koja je Zagreb povezivala, ne samo s naseljima na sjevernoj obali Save, već i s prekosavskim krajevima. Kasniji naziv ulice jasno ukazuje na njezino značenje za opskrbu Vojne Krajine kojoj je Petrinja bila središte.

Tijekom prve polovice 19. stoljeća broj stanovnika Trnja nije se povećavao. Tih je godina ondje živjelo prosječno 150 stanovnika u 25 kuća. No, nakon ukidanja kmetstva i formiranja Grada Zagreba kao jedinstvene upravne cjeline 1850., broj stanovnika osjetnije se povećavao pa je 1890. dosegnuo broj 526, a na samom kraju stoljeća čak 1041. Ti su se ljudi još uvijek odijevali u seljačko ruho. Muškarci su nosili opanke, vunene čarape, hlače od čoje, bijele kabanice s rukavima, bijele prsluke i crne šešire. Žene su također nosile opanke, bijele surine ukrašene crvenim suknom i bijele rubače, a na glavama bijele peče.

U razdoblju od 1910. do 1913., na početku intenzivnije industrijalizacije, Trnje bilježi najveći porast stanovništva u gradu: s 2907 na 8017 stanovnika. Taj je porast praćen ubrzanim podizanjem brojnih nelegalnih stambenih objekata na prisavskim prostorima. Godine 1930. na prostoru današnje Gradske četvrti Trnje, odnosno tadašnjih gradskih kotareva Zavrtnice, Sigečice, Trnja i Vrbika zabilježeno je 2017 legalno građenih kuća i čak 4000 objekata “divlje” gradnje. Trnje je postalo izrazito radničko naselje bez nekadašnjih seoskih karakteristika, prometno izolirano od grada, bez imenima obilježenih ulica. U tadašnjim regulacijskim planovima bila je to zona namijenjena razvoju industrije, no život je svejedno nezaustavljivo išao svojim smjerom. Kućice su dalje nicale tijekom noći - bespravno, sve bliže Savi, tik uz Trnjanski nasip. Svaka veća poplava ih je oštetila ili odnijela, no one su ubrzo iznova nicale u ulicama koje su i dalje bile bezimene, označene samo rimskim brojevima.

Od sedamdesetih godina 19. stoljeća život stanovnika Trnja u velikoj je mjeri vezan uz željeznicu. Gradnjom pruge Zagreb – Sisak 1862. i Budimpešta – Zagreb 1870. presječene su ulice koje Trnje povezuju sa središtem Zagreba: Preradovićeva – Krajčina (Vrbik), Gajeva – Srednja cesta ili Međcesta (Paromlinska), Petrinjska – Školska (Trnjanska), Klaonička (Bauerova) – Kruge. Uz Željeznički kolodvor podignute su radionice za popravak lokomotiva i pruge. Sagrađeni su Paromlin, Tvornica papira, Gradska plinara, Tvornica katrana, poduzeća građevinske industrije i drugo. Tu su našli egzistenciju stanovnici Trnja, ali i mnogo šireg područja.

Zagrebački paromlin i željeznički promet do 1910.

Prvi pokušaj legalne usmjerene stambene gradnje na Trnju zabilježen je 1939. Tada je, prema projektima arhitekta Vlade Antolića, započela gradnja Cvjetnog naselja na prostoru Stare gradske vrtlarije. Na sličan će način kasnije teći i urbanizacija susjednih Savskih kuta i Veslačkog naselja.

Zbog već spomenutog načina nastanka naselja na većem dijelu njezina prostora Gradsku su četvrt Trnje sve donedavno opterećivali mnogobrojni komunalni problemi. Tako je, primjerice, unatoč tome što Gradska plinara ima sjedište na Trnju, plinska mreža na znatnom dijelu toga područja sagrađena tek u zadnjih desetak godina.

Gradska plinara

U razdoblju od 1945. do 1952. područje današnje gradske četvrti Trnje čini IV. gradski rajon. Nakon ukidanja rajona, Trnje pripada jedinstvenom užem gradskom upravnom području kojim upravlja Narodni odbor Grada. Već 1953. na užem je gradskom prostoru osnovano osam općina, među kojima i Općina Trnje. Nakon sedmogodišnjeg razdoblja funkcioniranja Grada Zagreba kao jedinstvene općine, u razdoblju od 1967. do 1974., ponovo je formirana Općina Trnje koja je djelovala do 31. prosinca 1990. Na istom je prostoru do početka 1994. bilo 13 mjesnih zajednica: Cvjetnica, Cvjetno naselje, Kanal, “Marin Držić”, Martinovka, Miramare, Poljane, Savski kuti, Sigečica, Staro Trnje, Trnjanska Savica, Trnje i Veslačko naselje. Gradskoj četvrti Trnje pripadaju još i manji dijelovi bivših mjesnih zajednica "Antun Mihanović" (dio Savske ceste), Donje Svetice (dio Heinzelove i ulica Eugena Podaupskog), Ferenščica (dijelovi Folnegovićeve i Heinzelove te Radničke ceste) i Knežija (dio Savske ceste).

Danas je Trnje gradska četvrt, a nalazi se istočno od Savske ceste, južno od Slavonske avenije, zapadno od avenije Marina Držića i sjeverno od rijeke Save.

U veljači 2009. na području Gradske četvrti Trnje osnovano je 13 mjesnih odbora.

Povijest Vrbika

Prvo spominjanje Vrbika datira još iz 17. i 18. stoljeća. Vrbik je tada bio šumarak i pašnjak u sastavu sela Trnja. Ime je dobio po Vrbama - stablima kojih je u tom predjelu bilo puno, a pogodovala im je blizina uz rijeku Savu.

Danas se još zna da je na tom prostoru postojalo korito Savišća koje je kasnije isušeno.

Naseljavanje Vrbika i formiranje današnjeg naselja počelo je tek početkom 20. stoljeća.

U Vrbiku se nalaze mnoge poznate institucije poput Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Pučkog otvorenog učilišta, Filozofskog fakulteta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, te Zagrebačke burze koja je smještena u neboderu Eurotower (s visinom od 96 metara trenutno druga najviša zgrada u Hrvatskoj, iza poslovnog tornja u Strojarskoj). Najpoznatiji dio kvarta su Richterovi neboderi tzv. Rakete.

Tzv. Rakete tri su stambene zgrade koje su u svoje vrijeme, nakon izgradnje, predstavljale odličan primjer modernog i specifičnog dizajna. Naziv “Rakete“ dobile su zbog svoje antipotresne armirano - betonske konstrukcije nalik pravoj raketi. Zgrade su smještene uz Slavonsku aveniju, a uz njih izgrađene su i garaže na kojima je plato te veliki park.