O nama

Bez zgrada nema grada. One su ono što ga čini gradom, daju mu strukturu, oblik, ali i dušu. Vizure grada neodvojive su od njegovih zgrada. One kriju srce grada u koje se građani zaljube, odišu nostalgijom za njegovom bogatom poviješću, daju život njegovim ulicama. Zagreb je od svojih malenih provincijskih početaka nekoliko puta mijenjao svoje ruho, a svaki stil gradnje priča priču jednog doba. Romantični je centar svoj puni sjaj dobio tek nakon katastrofe koja ga je obilježila, razornog potresa 1880. godine. Tada je vješto ugrabljena prilika i maleni je grad na periferiji u jednom desetljeću postao metropola. Na rubovima stare jezgre nazire se brutalistička arhitektura koja, zbog svoje jedinstvenosti u našem dijelu svijeta, predstavlja pravi dragulj dvadesetog stoljeća. Zagreb je prekrasan grad upravo zbog svojih zgrada. Ovo su njihove priče.

Najpoznatije Zagrepčanke možda uopće nikada nisu hodale ovim gradom, već od svog rođenja u njemu ponosno i sigurno stoje. Radi se dakako o raketama, impozantnim građevinama koje su zauvijek promijenile vizure staroga Trnja i nagovijestile novo doba, a koje se nalaze na križanju Slavonske avenije i Ulice Lavoslava Ružičke .

U narodu rakete, službeno Richterovi neboderi, zbog duha vremena i slavnih arhitekata, predstavljaju pravi arhitektonski dragulj Zagreba. No ovo nisu njihove jedine vrline. Ovi su neboderi na 22 kata, i visoki čak 70 metara, ustvari jedni od najsigurnijih zgrada izrazito trusnog grada u kojem su niknule. Stoga se njihovi stanari ne boje potresa, a to im je bila i jedna od funkcija. Htjeli smo saznati više o ovim fascinantnim Zagrepčankama, i točno smo znali kome se trebamo obratiti.

Projekt zagrebačkih “Raketa” započeo je početkom 1960-ih i dovršen 1968. godine u arhitektonskom birou Centar 51, autora arhitekta Berislava Šerbetića. U timu su bili još i Ljubo Iveta, Vjenceslav Richter i Olga Korenik. Projekt je ostvaren sa seizmički izdržljivom građevinskom konstrukcijom ojačanom ekspresivnim monumentalnim elementima bridova triju zgrada, koja odaju dojam ‘lansiranja’, te svojim ekspresivnim izgledom naglašavaju snagu, čvrstoću i osjećaj stabilnosti, te trajno obilježavaju ovo djelo nadimkom ‘Rakete'.

Iako su na kraju neboderi službeno ime dobili po voditelju projekta i starijem mentoru u birou, Vjenceslavu Richteru, smatra se da je njihov pravi otac bio upravo Šerbetić.

Ono što je vrlo zanimljivo jest činjenica da je prvotni projekt promijenjen 1963. godine, nakon razornog potresa u Skopju. Ta je katastrofa arhitektima bivše Jugoslavije pokazala razornu snagu prirode i krhkost gradova u kojima stvaraju. Stoga je projekt ’63. unaprijeđen kako bi izdržao potres i snažniji od onog u Skopju, a tome su pridonijeli i bridovi ‘svemirskih’ raketa. S tim je povezana i interesantna slučajnost da se glavni projektant po kojem su dobili ime zvao isto kao i Charles Richter, utemeljitelj Richterove ljestvice.

Znakovita je i činjenica da do raketa možete prošetati Putem Jurija Gagarina, što dodatno pojačava duh šezdesetih godina i utrku naroda prema svemiru, to jest munjevitom napretku. Jedna je od karakteristika tog doba bila i brutalistička arhitektura čija impozantna zdanja karakteriziraju vizure bivših socijalističkih država.

To je bio projekt koji povezuje funkcionalnost zagrebačkog modernizma i monumentalne brutalističke elemente koji su se u to doba koristili i bili u duhu tog vremena. Brutalizam je stil u modernoj arhitekturi kojim se gradilo od 1954. do 1970.godine. Naziv je dobio iz francuske riječi "eton brut“ koja označava ‘grubi’ beton, pojam koji je francuski arhitekt Le Corbusier koristio da bi opisao lijevani beton s vidljivim tragovima oplate korišten na većini njegovih zgrada sagrađenih nakon Drugog svjetskog rata.

Rakete nisu samo zgrade, one su cijeli kompleks. Građene sukako bi stanarima mogle ponuditi razne scenarije korištenja, a primarnu ulogu ovdje ima plato koji je također karakterističan za izgradnju tog doba. U početku su sva tri nebodera trebala biti iste visine, ali je uočeno kako dva vanjska presijecaju koridor TV i radio odašiljača pa su sagrađeni niži.

Zbog blizine fakulteta, ali i često starijih stanova koji nisu preuređivani od kada su u njih uselili prvi stanari, ‘Rakete’ su u 21. stoljeću postale posebno popularne među studentskom populacijom. Stanovi su zbog razmještaja prostorija pogodni za suživot s cimerima, a zbog stanja u kojem se nalaze neki stanovi često su prihvatljivi za njihov budžet. Osim toga, nalaze se u gotovo neposrednoj blizini Filozofskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje, te Učiteljskog fakulteta, a nije daleko ni popularan FER.